Biologija duha

Ovaj moljac je jednako rijedak kao i njegov paranormalni imenjak (osim što je stvaran) – to je Gazoryctra sp. u obitelji Hepialidae. Predstavljaju bazalnu lozu Lepidoptera i obično su poznati kao moljci duhovi ili brzi moljci. Duh – jer je poznato da mužjaci nekih vrsta lete u pravim lekovima, gdje lebde gore-dolje na travnatim čistinama u sumrak dok ženke promatraju. Ti isti mužjaci također traže ženke s feromonima, malo zaostala situacija s kukcima. Brz- već samo po sebi razumljivo, ali poznato je da su borealne vrste moćni letači.

Jedna od značajki koje pomažu ukazati na to kao na bazalnu lozu je postavljanje krila na tijelu, neka venacija krila, smanjen ili odsutan usnik i nedostatak jakog uređaja za spajanje krila. Ovi moljci imaju a “jaram”, što je mala izbočina nalik palcu s vrha stražnjeg krila. Druge loze moljaca imaju čvrsti mehanizam spajanja poznat kao frenulum i retinakulum, gdje čekinje spajaju dva krila tako da ostaju spojena tijekom leta. Kada miruje, jugum se savija i vjerojatno pomaže u održavanju krila zajedno – ali ne dok je u letu; prednje krilo nije sinkronizirano sa stražnjim krilom i let nije dinamičan (Scoble 1992).

U Americi je biologija hepialida vrlo slabo shvaćena. Na globalnoj razini opisano je samo nekoliko životnih povijesti – sve od kojih se čini da su endofagi (dosadno) u korijenskim sustavima biljaka. Neke ličinke u ranom stadiju mogu se hraniti u leglu lišća ili ispod zemlje u korijenskom sustavu prije nego uđu u rizom. Australija ima sreću da ima raznoliku i impresivnu faunu Hepialidae – mnogi jesu sjajno obojena i ogroman (250mm ili do 12 inča!), i malo bolje proučena. Neke su ličinke čak dovoljno česte da su ih aboridžinska plemena koristila kao glavni izvor hrane.

No, vratimo se posebno ovom moljcu. Sakupio sam ga u svojoj zamci crnog svjetla prošlog kolovoza u Sierra Nevadi 10,500 stopala. Vrsta je nepoznata, i vjerojatno je nova. Najviše frustrirajuće je to što je to jedini primjerak poznat znanosti. Cijeli rod je vrlo rijedak, osim jedne ili dvije obične vrste, postoji samo nekoliko desetaka primjeraka. Pa je li to ženka vrste opisane samo od mužjaka? Čudna aberacija inače poznate vrste? Ili je možda zapravo nov. Ja sam barkodirao DNK, to mi zapravo ništa ne govori budući da nema sekvenci iz bilo koje blisko srodne vrste. Zapravo, koliko ja znam, druge vrste u Sierri nisu čak ni skupljene desetljećima pa ne mogu dobiti ni sekvencu od starijeg primjerka. Šlag na torti je njihovo ponašanje. Oni rijetko, Ako ikad, izaći na vidjelo – što može biti posljedica njihova krepuskularnog leta. U pravoj noći mogu biti na krilu za 20-30 minutama, obično ženka traži mužjaka, ili ženka koja leti do jajnih stanica (vjerojatno samo emitiraju razbacuju svoja jaja po tlu). Dakle, dođite ovog kasnog kolovoza, vratit ću se u visoku Sierru s nekoliko volontera s odjela za entomologiju u nadi da ću vidjeti jednog kako fijuče pored mene na strmim padinama. Ako dobijem još, moglo bi se pokazati kao impresivna nova vrsta za Kaliforniju.